Dok druga djeca stiču nova znanja u školama, desetine romskih dječaka i djevojčica na ulici preživljavaju pakao. Oskudno obučeni po hladnoći sa ispruženom rukom mole za milostinju. Nevladin sektor godinama upozorava da je riječ o organizovanom kriminalu i nehumanoj eksploataciji djece, ali nadležne institucije ne reaguju, pa izostaju krivične prijave.
Uprava policije je od početka godine podnijela 54 prekršajne prijave zbog prosjačenja, najčešće roditelja koji šalju djecu da prose. Kako je “Danu saopšteno iz policije, do sada je izvedeno 78 akcija “Prosjak na teritoriji cijele države, u kojimaje kontrolisano 216 lica.
Tokom kontrole utvrđeno je da je 189 osoba prosilo, od čega 82 odrasle, 43 maloljetnika starija od 14 godina i 64 djece (mlađi od 14 godina).
Najviše aktivnosti na planu suzbijanja prosjačenja policajci su imali tokom jula, kada je podneseno 16 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, i evidentirano 53 djece koja prose. Svako dijete koje je zatečeno da prosi predato je nadležnom centru za socijalni rad. U novembru je podneseno 12 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, a protiv dvojice državljana Srbije otkaz boravka i zabrana ulaska u Crnu Goru u trajanju od tri mjeseca, nakon čega su sprovedeni do GP Dračenovac, gdje su napustili našu zemlju.
Iz Centra za socijalni rad Podgorica za “Dan je saopšteno da su od januara pa do jula registrovali 14 djece prosjaka, među kojima su i povratnici.
Uloga Centra za socijalni rad je da u saradnji sa drugim nadležnim institucijama radi na suzbijanju pojave prosjačenja. Nakon upoznavanja sa svakim konkretnim slučajem, Centar za socijalni rad preduzima odgovarajuće mjere zaštite u okvirima zakonskih mogućnosti.
“Stručni radnici Centra za socijalni rad pristupaju obradi slučaja i nakon intervjua i obilaska porodice prave procjenu o daljem radu i pojedinačnim potrebama maloljetnika i porodice. Pristupa se savjetodavnom radu, trenutnoj novčanoj pomoći ili drugim vidovima zaštite. Ukoliko se na prostoru Crne Gore zatekne u prosjačenju maloljetnik bez roditeljske pratnje, a strani je državljanin, u saradnji sa institucijama te zemlje i drugim relevantnim subjektima kod nas, vrši se povratak lica u zemlju porijekla, radi daljeg zbrinjavanja”, navode u Centru.
Takođe, pokreće se postupak pred Sudom za prekršaje protiv licima koja navode djecu na prošenje najčešće su to roditelji ili staratelji.
“Postupak se pokreće tako što se upoznaje Uprava policije sa slučajem prosjačenja, a nakon toga se zahtjev za pokretanje postupka upućuje Sudu za prekršaje, koji vodi postupak. Isto tako, ukoliko roditelj u kontinuitetu navodi dijete na prošenje, ili na druge načine zanemaruje dijete, sagledava se kompletna situacija u porodici i sami interes djeteta, pa se može pokrenuti postupak za ograničavanje ili u krajnjoj mjeri lišavanje roditelja roditeljskog prava. Centar “Ljubović je jedina ustanova socijalne i dječije zaštite u Crnoj Gori koja u okviru svojih djelatnosti ima prihvatnu stanicu za smještaj djece zatečene u skitnji i prošnji, a koju su na ulici zatekli bez roditeljske pratnje i čiji roditelji u momentu pronalaska djece na ulici nisu bili dostupni. Boravak u prihvatnoj stanici je privremenog karaktera, gdje su djeca smještena dok se ne pronađu njihovi roditelji, izvrši procjena ili im se obezbijedi drugi vid zaštite”, kažu u Centru.
Prema informacijama kojima raspolaže Centar za socijalni rad Podgorica, pred Sudom za prekršaje od strane Uprave policije pokrenuto je 17 prekršajnih prijava protiv roditelja/staratelja iz razloga što dovoljno ne brinu o svojoj maloljetnoj djeci.
Na teritoriji Podgorice, ali i drugih gradova, prosjaci su najčešće djeca iz romskih i egipćanskih nacionalnih zajednica.
Država ne smije ćutati
Iz NVO Juventas su ranije upozoravali da je pitanje djece na ulici, posebno dječjeg prosjačenja, jedan od primjera drastičnih kršenja prava najranjivijih, na koje niko ne reaguje.
“Posmatramo kako se djeca iskorišćavaju, zanemaruju, zloupotrebljavaju, kao nijemi svjedoci oduzimanja prava na djetinjstvo. Država nema pravo da zatvara oči kada su u pitanju problemi djece koja borave ili žive na ulici, niti druge djece za koju u ovoj zemlji ne postoje servisi podrške. Kancelarija ombudsmana je još 2011. dala odlične preporuke za rješavanje problema dječjeg prosjačenja. Međutim, od tada se ne bilježe značajni pomaci. Multidisciplinarni timovi ne funkcionišu u praksi. Podaci se ne prikupljaju, ne razmjenjuju, shodno tome i ne obrađuju. S obzirom na preopterećenost centara za socijalni rad, uz činjenicu da je riječ o kompleksnom problemu, treba što prije uspostaviti zasebne servise u gradovima koji bilježe najčešće pojave dječjeg prosjačenja”, kazali su u Juventasu.