Iz ugla svakog objektivnog posmatrača položaj romske i egipćanske manjine u Crnoj Gori nije mnogo bolji u odnosu na prethodne godine. Osim pojedinačnih dobrih projekata i legislative koja je u skladu sa važećim evropskim standardima, u kvalitativnom smislu tačnije u svakodnevnom životu većine Roma i Egipćana nema značajnijih promjena. Integracija zahtijeva rješavanje ogromnog broja problema i izazova. Analizirajući svaku od oblasti koje su identifikovane kao prioritetne za postizanje pune integracije lako se može uočiti prilično loša statistika.
Na prvi pogled nauočljiviji problemi identifikuju se u oblasti obrazovanja i zapošljavanja kao najznačajnijih za proces inkluzije.
Broj nepismenih i onih van obrazovnog sistema je zabrinjavajuće veliki u odnosu na pripadnike drugih nacionalnih zajednica. Veliki izazov u rješavanju ovog problema je nedostatak pouzdane statistike i baza podataka koja bi omogućila da se prepoznaju djeca koja su u riziku od odustajanja od obrazovanja. Iako se broj upisanih u sve nivoe obrazovanja povečćao u odnosu na početak inkluzivnog procesa ostaje puno onih koji su i dalje van obrazovnog procesa. Osim djece sa izazovima u obrazovanju susočavaju se i starji pripadnici zajednice. To je takođe limitirajući faktor u inkluziji. Ohrabruje kontinuitet u finansiranju stipendijske podrške za učenike srednjih škola i studente fakulteta koji omogućava da obrazovanje bude pristupačnije za veliki broj učenika i studenata. Od 2005. godine funkcioniše program stipendiranja koji za rezultata ima preko dvjesta obrazovanih Roma i Egipćana. Oni predstavljaju i generaciju koja će u perspektivi biti nosilac borbe za poboljšanje položaja svoje zajednice. Mnogi od onih koji su obrazovani već su aktivni u oragnizacijama i institucijama i predstavljaju novi kvalitet u procesu inkluzije. Ostaje ipak dosta problema bez čijeg rješavanja će inklzije postići ograničene domete.
Zapošljavanje i dalje ostaje nedostižno za veliki broj Roma Egipćana. Posebno je negativno to što zapošljvanje predstavlja problem i kod onih koji imaju završeno srednjoškolsko obrazovanje i položen stručni ispit za rad u državnim organima. Oni su zajedno sa svojim sunarodnicima koji nemaju nikakvo obrazovanje upućeni jedino na komunalne službe i sezonske poslove. To je činjenica koja obeshrabruje monoge koji tek treba da počnu sa obrazovanjem. Iskustvo njihovih sunarodnika ne daje im mnogo optimizma. Nema programa i podrđške za zapošljavanje starijih pripadnika romske i egipćanske zajednice. Objektivno, osim u komunalnim preduzećima, nema pripadnika romske i egipćanske zajednice zapošljenih u javnom sektoru. To pokazuju i istraživanja zastupljenosti nacionalnih manjina u javnom sektoru. Svega 1 odsto zapošljenih su Romi. Kada govorimo o izaovima u zapošljavanju ne možemo a da u obzir ne uzmemo i cjelokupnu ekonomsku situaciju u društvu. Nedostatak novih radnih mjesta jednostavno ne omogućava zapošljavanje uopšte, pa tako ni za Rome i Egipćane. Međutim, ukoliko želimo da inkluzija bude uspješna moramo nalaziti način za uključivanjem većeg broja Roma na tržište rada. Sve dok u oblasti zapošljavanja ne budemo bilježili dobre rezultate nema govora o uspjehu integracije. Posao je pored obrazovanja jedini održivi način integracije u društvo.
Problem stanovanja i nedostatka elementarnih uslova za život svakodnevica je Roma i Egipćana u svim opštinama u Crnoj Gori. Ipak moramo priznati da se u ovoj oblasti učinilo dosta pozitivnih koraka u poslednjih nekoliko godina kroz izgradnju stanova za romske i egipćanske porodice. Izgradnja novih stanova u izbjegličkom kampu na Koniku je pozitivan pomak a postoje najave da će se gradnja stanova nastaviti. Osim Podgorice , mnoge druge opštine su najvile ili započele izgardnju stanova za Rome. Poboljšanje stambenih uslova jeste dobar korak naprijed ali i dalje postoje određena ograničenja punoj integraciji. Očigledno je da se novi stanovi grade u djelovima grada ili u četvrtima u kojima žive samo pripadnici romske i egipćanske populacije. To je i dalje segregacija. Postoje preporuke i težnje mnogobrojnih domaćih i stranih organizacija i institucija da se Romi i Egipćani naseljavaju u etnički mješovitim područjima. Mislim da bi se time učinilo puno više na suzbijanju predrasuda i diskriminacije prema ovim zajednicama. Etničko miješanje je najbolji način da se drugačije zajednice međusobno upoznaju i prihvate jedna drugu. Pravni status kao osnov za ostvarivanje svih ostalih prava nije regulisao značajan broj Roma u Crnoj Gori.Ovaj dio romske i egipcanske populacije suocava se sa velikim problemima u oblasti obrazovanja, zaposljavanja,stanovanja. Iako je zančajna broj izbjeglih riješio svoj status , makar kao stranci sa stalnim nastanjenjem, ostaje veliki broj onih koji su usled pravne nevidljivosti lišeni osnovnih ljudskih prava.
Osim izazova integraciji Roma koji dolaze spolja, od drugih nacionalnih zajednica, značajan faktor koji usporava napredak u ovom procesu je i sam romska zajednica. Tradicionalno uvriježeni obrasci ponašanja regulišu svakodnevni život. To je često na granici poštovanja osnovnih ljudskih prava. Tradicionalizam je mnogo opasniji za žene iz romske zajednice. Kažem tradicionalizam zbog toga što puko istrajavanje na starom sistemu vrijednosti treba razlikovati od poštovanja i njegovanja vrijednosti materijane i duhovne kulture. U javnosti se kao najlošiji element tradicije Roma često pominju maloljetnički ugovoreni brakovi. Čini se da romska zajednica nije dovoljno svjesna da ova pojava nije u skladu sa savremenim načinom života i što je još važnije normama koje važe u jednom društvu.
U ukupnom broju maloljetnika/ca koji stupaju u brak i imaju djecu, najviše je Roma/kinja i Egipćana/ki pokazjuju istraživanja. Primjeri iz prakse potvrđuju da brak maloljetnih lica nije pojava koju prihvataju svi u zajednici. Djevojčice su one koje se protive takvom načinu ponašanja. Sve više se čuje glas ženskog dijela populacije protiv tradicionalnih vrijednosti. Ova pojava mora biti predmet preispitivanja unutar romske zajednice.
Država Crna Gora mora u narednom periodu da poradi na zbrinjavanju djece koja žive i rade na ulici. Slika djece na ulici je najčešće vezana za romsku djecu. Prosjačenje je gotovo u potpunosti pojava koja karkteriše samo romsku zajednicu i to u najvećem procentu djecu iz ove zajednice. Posljedice koje prosjačenje sa sobom nosi su osim psihičkih i fizičkih poremećaja to što ovu djecu lišava mogućnosti obrazovanja. Tolerisanjem i ignorisanjem ove pojave samo se reprodukuje već postojeće siromaštvo romske zajednice. Odgovor institucija na ovu pojavu nije efikasan i efektivan o čemu govori veliki broj djece koju svakodnevno možemo vidjeti na ulici.
Pored svih ovih negativnih pokazatelja položaja Roma u Crnoj Gori ipak se moraju istaći i napori koje je država preduzela u pogledu poboljšanja situacije. U procesu usvajanja je je nova Strategija za poboljšanje položaja Roma i Egipćana 2016-2020 kojom se predviđaju konkretne mjere u pravcu integracije RE u naredne četiri godine. To predstavlja kontinuitet u naporima Vlade u integrisanju romske i egipćanske manjine. Vlada je kroz Startegiju za trajno rješavanje pitanja interno raseljenih lica i Koordinacioni odbor koji parti realizaciju akcionog plana učinila veliki pomak u rješavanju pravnog statusa Roma iz kampova na Koniku. Oni su dobili status stranaca sa stalnim nastanjenjem koji im omogućava da ostvaruju sva prava kao i svi ostali građani. U praksi funkcionišu mjere afirmativne akcije, posebno u oblasti obrazovanja. Pažnju u perspektivi treba usmjeriti na obezbjeđivanje održivog finansiranja i na unaprijeđenje kadrovske strukture u institucijama da bi se omogućilo stabilno i kontinuirano sprovođenje procesa inkluzije. Takođe, kao priroritet države u budućnosti moraju se intezivirati napori na poboljšanju položaja Roma i Egipćana na tržištu rada.
Dosta posla je urađeno, rezultata ima i treba ih isticati. Međutim, pred nama je još uvijek dugačak i težak put do pune inkluzije romske i egipćanske populacije.