Dopisnik časopisa Alav , publicista iz Beograda
BAJRAM HALITI
KO JE BAJRAM HALITI ?
BAJRAM HALITI
rođen je 1955. godine u Gnjilanu, na Kosovu. Jedan je od najcjenjenijih poznavaoca Roma u Evropi i svijetu. U novinarstvo je ušao 1985. prošavši sve faze novinarskog razvoja od pripravnika do odgovornog urednika romskog programa.
S velikim uspjehom iskazao se i u pisanim i u govornim novinarskim žanrovima, kao i u publicistici. Objavio veliki broj studija, članaka, komentara, i dokumentarnih emisija.
Na 12. međunarodnoj književnoj manifestaciji “Amico Rom”, koja se svake godine održava u Italijanskom gradu Lančano, Bajram Haliti bio je dobitnik Svjetske nagrade za književnost koju mu je uručio predsjednik Italije.
Na konkursu za ovu nagradu pristiglo je 600 radova književnika Roma iz cijelog svijeta, a radove je ocjenjivao četrnaest eminentnih kritičara.
Na 56. međunarodnom sajmu knjiga koji je održan 2011. godine u Beogradu, “Srpsko-romski rječnik s gramatikom i pravopisnim savjetnikom ” autora Bajrama Halitija dobio je nagradu za poduhvat 2011.godine.
Također, Halitijev „Srpsko-romski rječnik“ dobitnik je niz drugih nagrada, a Svjetska organizacija dijaspora i manjina (WDMO) ovo kapitalno djelo proglasila je knjigom godine za 2011.
Srpsko-romski rječnik ima 50.000 odrednica s gramatikom i pravopisnim savjetnikom. Tročlani stručni žiri ocijenio je da je rječnik “više nego odličan lingvistički naučni rad – to je strahovit doprinos održavanju veoma stare kulture. Kulture, i ovo se mora naglasiti, kojoj nedostaje zaštita nacionalnih struktura”. Godine 2012. u izdanju Beoknjige izdao je „Srpsko-romsko-engleski rječnik“ s gramatikom koja sadrži 50.000 odrednica.
Iste godine objavio je prvu dramu na srpskom jeziku o stradanjima Roma za vrijeme II svjetskog rata u logorima Nezavisne države Hrvatske (NDH) „Romi u paklu Jasenovca“. Objavljivao je pjesme i tekstove u mnogim časopisima, a zastupljen je u antologiji romske poezije na indijskom, talijanskom, poljskom, bugarskom i engleskom jeziku. Povodom svjetskog dana Roma 8. aprila 2002. Haliti je dobio povelju „Slobodan Berberski“ za književnost i novinarstvo, koja je po prvi put te godine dodijeljena na prostoru bivše Jugoslavij e. Dobitnik je plakete „Mira i tolerancije“ za doprinos u borbi za mir, toleranciju i razumijevanje među ljudima i narodima; plakete „za naročite zasluge i doprinos na unapređenju kulturnog i prosvjetnog života Roma, kao i za uspjehe u razvijanju kulture Roma u Republici Srbiji“. Bajram Haliti je master pravnik, novinar i publicista koji je ove godine položio pravosudni ispit i stekao zvanje advokata. Oženjen je i ima tri sina.
BAJRAM HALITI: MIGRACIJE ROMA USRED DEKADE INKLUZIJE ROMA
Nakon pristupanja zemalja Jugoistočne Europe Europskoj Uniji i potpisivanja
mnogobrojnih konvencija,među kojima su i one o zaštiti prava manjina, o zapošljavanju, o iskorjenjavanju siromaštva, o integraciji u tokove prihvaćanja
svih obaveza koje nastupaju pristupanjem određene države članstvu EU, većina Roma i danas su, skoro u svim područjima svijeta, podvrgnuti procesima izrazite marginalizacije. Postavlja se pitanje kako je moguće da Romi kao građani država novih članica EU napuštajući svoje matične države u potrazi za boljim životom migriraju u zemlje Zapadne Europe?
Prvo, želim konstatovati da EU uopšte nema jasnu politiku integracije i inkluzije manjina, a pogotovu Roma, bez obzira što se kao preduslov za priznanje jedne države od strane EU postavlja ovaj problem, odnosno izrada odgovarajuće strategije za integraciju manjina. U EU se to ne poštuje. Poštuje se samo u slučaju kada neka država treba pristupiti u EU, ali kada ona postane članica, tada vrijede neka druga pravila.
Drugo, EU je potrošila dosta novca i drugih sredstava kako bi zemlje donijele svoje nacionalne strategije za inkluziju, a posebno za Rome, potom je i Dekada Roma bila forsirana – što znači da je postojalo puno inicijativa. Međutim, mora se naglastiti da su te inicijative egzistirale na jednom deklarativnom nivou i da ne postoje mehanizmi za kontrolu njihove realizacije. Problem je uvećan globalnom ekonomskom krizom, gde su pojedine zemlje, čak i članice EU, zauzele drastičan stav prema Romima.
TREND KSENOFOBIJE U EU
Generalno, EU se suočila s jednim trendom koji bi mogli nazvati ksenofobijom. U toj borbi za radno mjesto, počeli su zaboravljati one proklamacije o otvorenom tržištu i slobodi kretanja kojima su učili države koje pristupaju.
Po meni, ne treba imati iluzija – EU ne rješava probleme sistemski. Ona daje jednu široku mogućnost, jedno zajedničko tržište, daje više instrumenata na raspolaganju, a na svakoj nacionalnoj državi ostaje da riješi problem koji ima, a ne da se očekuje da, na primer, jedna država Jugozapadnog Balkana riješi problem Roma tako što će se svi Romi iseliti. Onda, kada oni odu ilegalno, nastaje problem kada se oni vraćaju. Ukratko, na prvom mjestu nacionalne države moraju da se uhvate ozbiljnog posla a ne priče, a to je posao razvoja njihovih ekonomija i školstva. Drugo, na nivou EU moraće nastajati jedan mehanizam kontrole inkluzije, ili će u suprotnom EU živjeti u tim valovima– od otvorenosti do jednog ksenofobičnog i krajnje desničarskog društva.
PRIMJENA DEKADE ROMA: PREVIŠE ŽELJA, PREMALO SNAGE !
Migracije Roma s istoka na zapad događaju se usred takozvane Dekade inkluzije Roma, “jedinstvene inicijative evropskih vlada da se poboljša socijalni i ekonomski status Roma i njihovo uključivanje u društvo”.
Program je donešen na evropskom nivou i traje u period od 2005 – 2015. godine, a na njegovo sprovođenje obavezale su se sve vlade, pa su donešeni nacionalni zakoni i osigurani evropski fondovi namijenjeni implementaciji Dekade.
Međutim, nedavni događaji u zapadnoj Evropi pokazuju da se Romi permanentno isključuju iz društva umjesto da je situacija obrnuta, dok se na istoku Evrope već godinama sprovode rasizam, diskriminacija, ksenofobija i segregacija koja im onemogućava to uključivanje. Nakon razmišljanja o gore postavljenom pitanju, može se postaviti treće, mnogo značajnije pitanje – kako je moguće da nove države budu primljene u članstvo EU, a da prethodno nijesu uskladile svoj sistem na taj način da omoguće svojim građanima romske pripadnosti zdrave mogućnosti zapošljavanja i pune integracije, nezavisno od njihovog rasnog, vjerskog ili nacionalnog porijekla? Još kada se raspravljalo o tom radnom materijalu i strategiji za primjenu Dekade Roma i kada je počelo propagiranje te Dekade, ja sam govorio da postoji previše želja a premalo snage. Generalno, kreatori Dekade Roma potiču iz jedne EU koja danas ne postoji. To je ona EU puna optimizma, prije finansijske krize, otvorena za inkluziju – a sada postoji jedna druga Europa: Europa u krizi, Europa čiji građani baš i nisu toliki kosmopoliti, koji gledaju da stranca pri najmanjem problemu isključe.
Inkluzija Roma ima siromašne ishode
Uprkos naporima i dobrim namjerama EU, država članica , drugih ne-EU država i sektora volontera, uprkos resursima uključenim u izvikanu socijalnu inkluziju romskog naroda, nažalost romski narod danas, kao i u prošlosti, broji
siromašne ishode, siromašan napredak i siromašan pristup socijalnoj inkluziji kao osnovnom obliku ljudskih prava. Natjerani socijalno-ekonomskim i političkim okolnostima da žive vrstom život ispod standarda, Romi su osuđeni
da trpe rasističke napade širom Evrope, da žive na marginama društva, ili da
migriraju s jednog na drugo mjesto u potrazi za dnevnim obrocima a da potom budu masovno deportovani u matične države. Manjak pristupa socijalno-ekonomskoj i političkoj osposobljenosti stvara sliku podljudstva unutar romskog naroda, i nadalje, hrani konstrukciju otuđenosti roma u okviru tih društvenih tokova u Evropi.
Evropa, dakle, pokazuje veoma kontroverznu sliku: divan, progresivan, moderan i razvijen kontinent, ali nemoćan da osigura integraciju svojih najisključenijih građana – Roma, niti poštovanje njihovih osnovnih ljudskih prava.