Jedna stara legenda govori, kad su i zašto Romi napustili Indiju. Sadržaj ove priče govori da su živjeli pored rijeke Gang, dok je njihov car bio veoma jak, čija se riječ daleko čula i morala se poštovati.
Imao je jednog sina koji se zvao Čen, i koji mu je bio sve na svijetu. U zemlji Ind živio je jedan poznati car kojem žena rodi samo jednu kćer, a kojoj dadoše ime Gan. Prije nego što će umrijeti, djevojčin otac zamoli drugog cara da svojoj kući povede Ganu i da odrasta pored njegovog sina, jer će kod njih ubrzo započeti veliki rat. Kad pogibe djevojčin otac, njoj je bilo sedam godina. Kad je prošlo osam godina, Čen je htjede uzeti sebi za ženu. Svi Romi koji su bili oko njega, mislili su da je ona njegova sestra, tako da nisu htjeli da do ovoga dođe i zatražiše od njega da napusti njihovu zemlju, da ne bi Romima donio nesreću, kao što se dogodila njihovim susjedima.
Oni koji su znali da Čen i Gan nisu brat i sestra bili su za njihov brak, dok drugi koji nijesu znali za ovo, nijesu ih mogli pogledati očima. Na kraju krajeva, probleme je pravio i plemenski vrač koji je vračao i liječio bolesne. Sanjao je, da ako se Čen oženi Ganom, svi će oni biti spaljeni i ubijeni od vojske koja će biti poslata od samog Boga.
Kad su Romi vidjeli da više nema zajedničkog života među njima, jedne zime se podijeliše, tako da je Čen krenuo u drugu zemlju sa svojom ženom i Romima koji su ga poštovali. Oni koji nisu htjeli, ostadoše u zemlji Ind. Kad je Čen krenuo na put, vrač ga prokune da hiljadu godina luta svijetom, nikad dva puta da spava na jednom mjestu, kao ni da se dva puta napije vode sa istog izvora.
Kako je prošlo hiljadu godina od kada je Čen napustio Indiju, nekako, kao da se prekinulo prokletstvo, tako da današnji Romi više ne lutaju po svijetu, no imaju svoje kuće u kojima mogu noćiti kad i koliko hoće. Imaju i bunare iz kojih uzimaju vodu kad im se prohtije. Teškoću predstavlja što se Romi ne vratiše u Ind, u zemlju svojih predaka.